Evo vratio sam se, netrebam ni govorit da mi noge otpadaju, ovaj put je bilo vrlo naporno, možda i zato što sam nosio oko 20 kila opreme na sebi. Išao sam kako sam i najavio, prečicom preko Sužanjske Drage, put je vrlo blag i nema uopće uzbrdice, u stvari je puno lakši nego preko Plitvičkog Ljeaskovca (lani sam išao preko Ljeskovca), od ceste kako se ide za Čorkovu Uvalu ide se naprijed oko 500m a onda na onoj oštroj okuki ravno, treba sat i 40 min i izbije se u Babin potok blizu restorana "Visibaba", tu sam došao nešto prije 7, ručao(večerao) i nastavio dalje do Vrhovina, tamo sam kod Pravoslavne crkve složio šator i prenoćio, e da cjelo vrijeme samnom je išao i moj pas (Pipo) spavao je samnom u šatoru al oko neka doba počeo se strašno češat od buva da sam ga izbacio van, išao mi više na živce od drmanja. Ujutro sam se malo previše komotno ponašao pa sam krenuo dalje tek poslije 9, odmorio sam malo u Zalužnici (u stvari imao sam plan da bi prvi dan došao do Zalužnice i tu zanoćio al kasno sam krenuo od kuće (oko11) pa naravno nisam stigao) sljedeći veliki odmor imao sam u Podumu, tu sam i napunio mobitel, popio 3 pive i malo odspavao na terasi, nije bilo gostiju samo konobarica, gazdarica i neki stariji (Srbi naravno) gazdarica me prepoznala od lani a čujem kako tamo priča starom da ja hodočastim na Krasno, a stari kaže kako je prije bila puna cesta naroda koji su išli na Krasno i to sve bosije nogu, ona treća piva mi nije trebala ko ni treće oko, tako me umrtvila da sam jedva hodao, u Otočcu se uopće nisam zaustavljao, samo sam malo sjeo da izvadim kamenčić iz tenisice i kupio limenku Ožujske, e al zato sam se zaustavio na jezeru u Švici i tu se okupao ja i pas, tu su me toliko počele bolit noge, nije pomoglo ni konjska mast kojom sam mazao noge, a počeo me strašno bolit desni kuk, nazvao sam sestru kući da izgleda da ću morat prekinut i da ćeneko morat doć po mene, al onda udarim još jednu krunicu i nekako se noge malo razgibaju i krenem dalje, usput me stignu i prestignu neka 3 dečka, izgleda Zagrebčani koji su došli kod nekoga u Otočac, ja onda počmem stopirat i zaustavi se jedan čovjek i žena al pošto sam bio sa psom nisam mogao s njima nego sam im dao ruksak i ostalu opremu da mi povezu gore, a ja nastavim koda sam poletio, usput stignem i onu trojicu u jednoj gostioni pa krenemo dalje, neznam zašto al one uzbrdice su mi ove godine izgledale duplo duže, došli smo gore na onaj prijevoj u 8 i pošto ja znam prečicu kroz šumu, udarimo desno pa opet desno i tako kroz šumu po onim uzbrdicama, i dođemo do crkve malo prije 9, nazovem onog čovjeka da vidim di mi je prtljaga i nađemo se ispred kapele, tako da sam uspio postavit šator i još malo stić na bdijenje, poslije sam malo samo sa vrata (pas mi bio kraj noge pa nisam smio unutra)kratko zahvalio Svetoj majci Spasiteljevoj što sam mogao sretno doć i obavit ovo hodočašće, netrebam ni spomenut da sam pao ko snop i zaspao odmah, ni pas se nije češao od buva, i on je bio preumoran, al nažalost nisu svi došli gore sa pobožnim namjerama, tako sam ja postavio šator pored nekih iz Kutareva a oni su cjelu noć galamili, pili i psovali, i to grozne psovke koje nisu ni za štalu a kamo li za ovako sveti dan. Ujutro sam ustao oko 8 i otišao gore do hotela na kavu pod jednim šatorom, onda oko 9 sam se išao ispovjedit i izvršit zavjet al opet sa vrata jer nisam imao komu ostavit psa, poslije sam mu kupio 30 deka odojka da se najede i da spava pod misom, misa u 11 bila je jako lijepa kao i uvijek, puna draga i oko nje raje a svi uglavnom pobožni, pas je spavao cjelo vrijeme i nije pravio probleme. Poslije mise nazovem Juru i nađemo se na pivi (tad je i nastala ova fotografija) otišao sam još malo odmorit u šator a malo poslije 3 došli su moji Stipa i Marija (brat i snaha) pa smo se našli kod hotela, ozgor sam im pokazao našu Plješevicu kako se dobro vidi i poslije smo ja i Marija otišli na misu u 4 u kapelu, tu misu inače svećenik služi leđima okrenut narodu jer u kapeli nema oltara okrenutog narodu, Stipa je ostao vani sa Pipom (što mu je dobro došlo za izgovor da neide na misu

9 na kraju je ipak izgubio psa a pas pametan pa sam došao do auta i tu čekao. krenuli kući nešto poslije 5 i stigli oko 7. Hodočašće je izuzetno naporno naročito za mene koji imam slomljene obadvije pete na nogama i još 2 puta operirao ključnu kost a ruksak uko 20 kila, al eto neizmjerno sam zahvalan bogu i svecima koji su mi pomogli da sam mogao sretno stići i obaviti sve kako sam zamislio, krunica me jako pomogla, svako malo kad bih klonuo duhom uzeo bih krunicu molit i išlo je puno lakše, i sam Bog mi je poslao onog čovjeka da mi u zadnji čas poveze opremu a opet tu je bio i pas koji mi nije dao da prekinem pješačenje. Ništa nije bez razloga, Bog sve drži i svime upravlja i u pravi trenutak čini ono što je za nas najbolje, HVALA MU I SLAVA BUDI SADA VAZDA I U VJEKOVE VJEKOVA AMEN
