Post
Postao/la bića » 01 pro 2008, 12:02
Tko je Isus?
Glasoviti pisac Tim LaHaye piše: "Gotovo svatko tko je čuo za Isusa stekao je mišljenje o Njemu. To je i za očekivati, jer On nije bio samo glasovita osoba u svjetskoj povijesti, već i vrlo kontroverzna osoba" (LaHaye, JWH, 59).Philip Yancey dodaje: "Čini mi se da sve iskrivljene teorije o Isusu koje su se spontano stvarale od njegove smrti, tek potvrđuju strahoviti rizik kojeg je Bog poduzeo kad se prostro na stolu za obdukciju - rizik koji je, čini se, objeručke prihvatio. Ispituj me. Provjeri me. I onda odluči" (Yancey,JNK,21).Pisci Svetoga pisma nas pozivaju da istražimo osobu Isusa i zaključimo za same sebe Njegov značaj. Ali ne možemo usredotočiti istraživanje samo na Njegov nauk ili djela. Najprije i najvažnije je usredotočiti istraživanje na njegov identitet."Očito, tko je Krist toliko je važno koliko i ono što je činio" (Linton, SV, Il)."Izazov koji se postavlja pred svaki novi naraštaj od novozavjetnih svjedoka o Isusu nije toliko 'Što je naučavao?' već 'Tko je On? I koliko je važan za nas danas?'" (McGrath, VJ, 16).I doista, tko je Krist? Kakva je bio osoba?"Kad bi netko drugi izgovorio ono što je Isus tvrdio, zvučalo bi kao izjave sebičnog manijaka, jer Isus jasno ukazuje na to da se cijeli svijet okreće oko njega i da sudbina svih ljudi ovisi o tome da li Ga prihvaćaju ili odbijaju" (Stein,lv;'J.\1TJ, 118).Isus zacijelo ne spada u kalup drugih vjerskih vođa. Thomas Schultz piše: "Nijedan priznati vjerski vođa, Mojsije, Pavao,Buddha, Muhamed, Konfucije i ostali, nisu nikad tvrdili da su Bog; to je isključivo tvrdio Isus Krist. Krist je jedini vjerski vođa koji je ikad tvrdio da je božansko biće i jedini pojedinac koji je uvjerio veliki dio svijeta da je Bog" (Schultz, DPC, 209).Kako može' čovjek' primorati druge da ga smatraju Bogom?
Pogledajmo najprije što što kaže F. J. Meldau: "Njegovo naučavanje bilo je konačno, krajnje - iznad Mojsijeva i proroka. Nikad nije popravljao ili mijenjao svoj nauk; nikad se nije povlačio niti pretvarao nikad nije samo predmnijevao, 'pretpostavljao' ili nesigurno govorio. To je, međutim, vrlo suprotno običnim ljudima, učiteljima i njihovom naučavanju" (Meldau, PDC, 5).Tome dodajemo Fosterovo svjedočanstvo: "Razlog zašto nadmašuje sve ostale,što ga je izravno odvelo do sramotnog smaknuća Učitelja iz Galileje, bila je njegova nevjerojatna tvrdnja da je, kao običan sin drvodjelje među blanjevinom i piljevinom u radionici njegova zemaljskoga oca, bio doista stvaran Bog u tijelu!" (Anderson, LH, 49).Netko bi mogao reći: "Dakako, Isus je tako predstavljen u Bibliji jer su je pisali njegovi suradnici koji su željeli ostaviti trajnu uspomenu na njega." Međutim, ako i zanemarimo cijelu Bibliju, ne možemo odbaciti sve dokaze, koje smo vidjeli iz povijesnih izvora koji spominju Isusa, njegova djela i njegov nauk. William Robertson izjavljuje: "Ako netko prihvati povijesni pristup tom pitanju, naći će da čak i svjetovni povijesni znanstvenici potvrđuju daje Isus živio na zemlji i da su ga štovali kao Boga. Osnovao je Crkvu koja ga štuje preko 1900 godina. On je promijenio tijek svjetske povijesti" (Robinson, OL, 29).Razmotrite najprije dokaze koji se temelje na Isusovom zakonitom svjedočanstvu koje se odnosi na njega samoga tijekom suđenja na svjetovnom sudu.
Suđenje
"On je šutio; ništa nije odgovarao. Veliki ga! svećenik ponovo upita: 'Jesi li ti Mesija, Sin Preslavnoga?' 'Jesam - odgovori Isus. - I vi ćete vidjeti Sina Čovječjega gdje sjedi s desnu Svemogućega i gdje dolazi na oblacima nebeskim: Tada veliki svećenik razdera haljine na sebi i reče: 'Čemu više trebaju svjedoci? Čuli ste hulu! Što vam se čini?'Svi osude da zaslužuje smrt" (Marko14:61-64).Sudac Gaynor, uspješan pravnik na sudu u New Yorku, u svojem govoru u svezi s Isusovim suđenjem, drži da je hula bila jedina optužba protiv Isusa pred Sinedrijem:"Jasno je na temelju svakog Evanđelja, daje pretpostavljeni zločin za kojeg je Isus bio osuđivan i optužen hula: Isus je tvrdio da posjeduje nadnaravnu moć, koja je za ljudsko poimanje bila hula" (navodeći Ivana10:33). Navod suca Gaynor odnosi se na Isusovu tvrdnju da je Bog, a ne ono što je Isus rekao u svezi s hramom (Deland,MTJ,118-19). U svezi pitanja koja su postavili farizeji, A. T. Robertson kaže: "Isus prihvaća izazov i priznaje tvrdnju da je on sve troje (Mesija, Božji Sin, Sin Čovječji). 'Vi kažete' (Humeislegete), tek je grčki izraz za 'Da' (usporedi s 'JA JESAM' u Marku 14:62 s 'Ti kaza'u Mateju 26:64)" (Robertson, WPNT,277). Veliki je svećenik razderao svoju haljinu na Isusove riječi. H. B. Swete tumači značenje takvog odgovora: "Zakon je zabranjivao velikom svećeniku da rastrga svoje haljine u privatnim sukobima(Levitski zk. X. 6, XXl, 10), ali kako djeluje kao sudac, od njega se zahtijeva po običaju da izrazi svoj užas na hulu koja je izrečena u njegovoj nazočnosti. Olakšanje posramljenog suca je prikazano. Ako se ne jave pouzdani dokazi, potreba za to je sada bila bespredmetna: Utamničenik je sam sebe inkriminirao" (Swete,GASM,339).Počinjemo sagledavati činjenicu da to nije bilo obično suđenje. Pravnik Irwin Linton iznosi sljedeće: "Jedinstveno suđenje zločincima jest u kad se osuđuje identitet osobe, a ne njegova djela. Kriminalna osuda iznijeta protiv Krista, priznanje ili svjedočenje, djelo u nazočnosti suda, na kojem je bio osuđen, ispitivanje od rimskog upravitelja i natpis na Njegovu križu i izjava u vrijeme smaknuća, odnose se na jedno pitanje Kristova stvarnog identiteta i Njegova dostojanstva. 'Što mislite o Kristu? Tko je on?'" (Linton, SV, 7). U istom odnosu, Frank Morison, nekoć veliki skeptik, pojašnjava da je "Isus iz Nazareta bio osuđen na smrt, ne na temelju izjava Njegovih tužitelja, već na temelju priznanja koje je izjavio pod zakletvom"(Morison, WMS, 25).
Hilarin Felder dodaje: "Ovo sagledavanje Isusova suđenja trebalo bi biti dostatno da nam pruži neoboriva uvjerenja da je Spasitelj priznao svoje istinsko božansko podrijetlo pred svojim sucima" (Felder,CAC,299-300).Simon Greenleaf, bivši profesor prava na Harvardu, i uspješan pravnik, rekao je u svezi s Isusovim suđenjem: "Nije lako zamisliti kako bi na temelju Njegova ponašanja mogao biti obranjen pred bilo kojim sudom, osim Njegovim nadnaravnim ljudskim karakterom. Ni jedan pravnik,kad bi to shvatio, ne bi kad bi to shvatio, ne bi prihvatio obranu nabilo kojem drugom temelju" (Greenleaf, TT,562).Premda Isusovi odgovori svojim sucima imaju drukčiji oblik u svakom sinoptičkom Evanđelju, vidimo, kako nam poručuje Morison, da su svi jednaki po svojem smislu: " Ti su odgovori doista istovjetni.Izraz 'Ti kaza', ili 'Ti kažeš da jesam', što suvremenom uhu zvuči kao izlika, nema sličan smisao u suvremenom židovskom umu. 'Ti kaza' bio je tradicionalan oblik kojim je obrazovani Židov odgovorio na teško ili žalosno pitanje. Pristojnost je zabranjivala izravan potvrdni odgovor s 'Da',ili 'Ne'" (Morison, WMS, 26).Da bismo bili sigurni kako je Isus namjeravao na takav način odgovoriti, C. G.Montefiore analizira izjavu koja slijedi Njegov iskaz božanstva: Dva izraza 'Sin Čovječji' i 'zdesna moći' ... (hebrejski izraz za božanstvo) pok. l/lI) da je odgovor bio u savršenom skladu s Isusovim duhom i načinom govora" (Montefiore, TSG, 360). Isto tako piše Craig Blomberg, poznati novozavjetni bibličar: Istražitelji su mogli optužiti Isusa i zbog načina na koji se izražavao, Ali on se tu ne zaustavlja. Ide dalje i dodaje: "I vi ćete vidjeti Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Svemogućega i gdje dolazi na oblacima nebeskim" (Marko 14:62). Taj odgovor daje naslutiti zapis u proroku Danielu 7:13 i Psalmu 10:1. U tom smislu 'Sin Čovječji' znači mnogo više nego obično ljudsko biće. Isus sebe opisuje: "I gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin čovječji. On se približi Pravednome i dovedu ga k njemu. Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici" (Daniel 7:13,14). Ova tvrdnja da je mnogo više od bilo kojeg smrtnika, što je vjerojatno potaklo osudu temeljenu na bogohuljenju, koju je podigao židovski viši sud (Blomberg, JG, 341-43). F. F. Bruce, sa Sveučilišta Manchester u Engleskoj piše: "Može se shvatiti, iako nije izričito istaknuto, da je Danielovoj viziji to biće okrunjeno na prijestolju. (Isus) povezuje ta dva navoda iz Biblije kad ga je visoki svećenik zatražio da se izjasni tko je on "(Bruce, RJ, 64-65). Potpuno je jasno da je to svjedočenje Isus htio iznijeti o sebi. Također vidimo da su Židovi dobro razumjeli Njegov odgovor kao tvrdnju da je On Bog. Postojala su dva odabira s kojima se tada valjalo suočiti: da je Njegova tvrdnja obična bogohula ili da je doista Bog. Njegovi suci su morali to jasno uvidjeti - toliko jasno, da su Ga dali razapeti, rekavši: "On se uzdao u Boga ...'ta, sam je rekao: 'Sin sam Božji'" (Matej27:43), (Stevenson, TTG, 125).
Po tome vidimo da je Isus bio razapet zbog onog što je bio: Božji Sin. Analiza Njegova svjedočenja to pokazuje. Njegovo je svjedočenje potvrdilo daje bio Sin Presvetoga. On je bio taj koji će sjesti zdesna božanske moći. On je Sin Čovječji koji će doći s oblacima. William Childs Robinson zaključuje daje "svaka od tih triju izjava izrazito mesijanska, Njihov zajednički mesijanski učinak je 'zapanjujuće značajan'" (Robinson,WSYIA, 56). Herschel Hobbs primjećuje: Sinedrij je prihvatio sve te tri točke. Saželi su to u jedno pitanje: "Jesi li ti dakle Božji Sin?" Njihovo je pitanje izazivalo potvrdnu izjavu. Za njih je to bilo očito priznanje. A Isus je jednostavno odgovorio: "Ti kažeš da Ja jesam. "Po tome ih je prisilio da priznaju Njegov identitet prije nego su Ga službeno proglasili krivim i osudili na smrt. Bila je to bistroumna Isusova strategija. On će umrijeti ne samo na temelju svojeg priznanja kao božansko biće, veći na temelju njihovog priznanja. Njima više nije trebalo nikakvih svjedoka. Sami su Ga čuli što je rekao. Prema tome,osudili su Ga na temelju Njegovih riječi. Ali i On ih je osudio na temelju onoga što su rekli. Nisu mogli reći da nisu Sina Božjega osudili na smrt (Hobbs, AEGL, 322). Robert Anderson piše: "Nijedan potvrđen dokaz nije toliko uvjerljiv kao onaj koji dolazi od neprijateljski nastrojenih svjedoka, i činjenice da je sam Gospodin potvrdio svoje božansko podrijetlo što je nepobitno ustanovljeno postupcima Njegovih neprijatelja. Moramo imati na umu da Židovi nisu bili neko pleme neukih divljaka, već visoko kulturan i religiozan narod; i upravo zbog te optužbe, bez ijednog suprotnog glasa, Njegovu smrtnu osudu je potvrdio Sinedrij - njihovo veliko nacionalno Vijeće, sastavljeno od najvažnijih vjerskih vođa, među kojima je bilo ljudi poput Gamaliela i njegovog velikog učenika Savla iz Tarsisa" (Anderson, LH, 5). Hilarin Felder još više osvjetljava osudu koju su farizeji sami na sebe naveli: "Jer su osudili Spasitelja kao bogohulnika na temelju Njegova osobnog priznanja, suci su službeno dokazali i zakletvom da je Isus priznao ne samo da je teokratski Mesija,Kralj i Sin Božji u ljudskome tijelu, već daje bio i božanski Mesija i izvorni Sin Božji,i na temelju tog Njegovog priznanja bio je smaknut" (Felder, CATC, vol. 1,306). Kao rezultat našeg proučavanja, možemo sa sigurnošću zaključiti da je Isus potvrdio svoje božanstvo na način koji su mogli prepoznati svi Njegovi tužitelji. Te su tvrdnje vjerski vođe smatrali bogohulnim, što se prema hebrejskom zakonu kažnjavalo smrću. Razapeli su Isusa "jer se pravio Sinom Božjim" (Ivan 19:7), (Little, KWYB,45).
Iz knjige "Presudan dokaz za kršćanstvo - drugi dio", Josh McDowell, Duhovna stvarnost, Zagreb 2006