Općina Rakovica smještena je u središnjem dijelu Republike Hrvatske, regionalno pripadajući Kordunu, odnosno može se reći da se nalazi na južnoj granici ove regije koja se "naslanja" na Liku. Vrlo često se ovo područje naziva Likom, a mještane Ličanima iako strogo geografski gledano to nije točno jer Lika počinje na rijeci Korani i dalje prema Plitvicama, a općina Rakovica (i samo mjesto) nalaze se prije rijeke Korane (gledano iz smjera Zagreba). Valja naglasiti da je prema pričanjima starijih ljudi granica Korduna u selu Broćanac pa je sve južnije od toga Lika (a tu onda spada i Rakovica), a sjeverno od Broćanca je područje Korduna.
Rakovica je udaljena oko 120 km od Zagreba u smjeru juga (jugozapada). Nalazi se uz glavnu državnu prometnicu (D1) koja spaja sjevernu i južnu Hrvatsku pa je vrlo dobra povezanost sa središnjom i južnom Hrvatskom. Teritorij općine djelomično graniči sa susjednom Bosnom i Hercegovinom, a najbliži veći grad u toj susjednoj državi je Bihać (udaljenost 33 km). Državna cesta D-1 više nije ona od Grabovca prema Plitvicama nego je ona sada na pravcu Grabovac - Drežnik Grad - Vaganac i dalje preko Ličkog Petrovog sela prema Prijeboju, a služi kao obilaznica oko Plitvičkih jezera. U Ličkom Petrovom Selu se odvaja prema graničnom prijelazu i dalje vodi za Bihać i BiH. Od Grabovca prema Selištu Drežničkom vodi cesta D-42 te dalje ide prema Saborskom, Ogulinu i Vrbovskom sa krajnjim ishodištem u Rijeci.
Ovo područje kao i cijelo područje Korduna u prošlosti je bilo dijelom Vojne krajine koja je služila kao obrambeno područje Austro-Ugarske od Turskog carstva. Skoro 300 godina (od kraja 16. pa do kraja 19. stoljeća) na području Korduna vodile su se bitke između dva velika carstva kako bi konačno utvrdili svoje granice. Pogledom na današnje karte Hrvatske i BiH može se vidjeti da je ovo područje najzapadnije do kojeg su Turci došli napredujući prema Beču (ne računajući pojedinačne provale i opsade Beča) te su ovdje uspostavljane trajne granice nekadašnjih carstava.
Na području sadašnje općine Rakovica još od Austro-Ugarske pa sve do 1955. postojale su dvije općine, Rakovica i Drežnik. Godine 1955. općina Drežnik je pripojena Rakovici, a dio općine (Smoljanac) je pripojen Plitvičkim Jezerima. Godine 1958. ukinuta je općina Rakovica i pripojena Slunju. Novim ustrojstvom lokalne uprave i samouprave od 1994. osnovana je općina Rakovica.
Općinu Rakovica čine naselja: Rakovica, Drage, Oštarski Stanovi, Rakovičko Selište, Brajdić selo, Jelov Klanac, Gornja Močila, Korita, Lipovac, Stara Kršlja, Jamarje, Mašvina, Drežnik Grad, Irinovac, Grabovac, Sadilovac, Selište Drežničko, Čatrnja, Korana, Nova Kršlja, Kordunski Ljeskovac, Koranski Lug, Basara, Brezovac i Broćanac.
Nakon ratnih događaja poslije 1995. godine većina stanovništva koncentrirana je u naseljima smještenim uz državnu cestu D-1 (potez Oštarski Stanovi - Grabovac - Drežnik Grad) i državnu cestu D-42 (potez Grabovac - Selište Drežničko). Pogranična naselja uz državnu granicu sa BiH su praktički bez stanovništva (tek poneki stanovnik).
Granica općine počinje na rijeci Korani (stari redovnički mlin kod Špoljarića) i ide nizvodno rijekom Koranom sve do Koranskog Luga, otud obuhvaćajući Mašvinu ide putem između Furjana i Brezovca i putem između Videkić sela i Broćanca. Obuhvaćajući pjeskanu na Broćancu, na Prisjeci izlazi na magistralnu cestu u pravcu Slunja, do ceste koja iz Slušnice vodi do Močila i ide ovom cestom oko 2 km. Dalje obuhvaća Medarice, Bjeljevine, Stožer i čitav kompleks šume Uvala te izlazi na vrh Velike Lisine, spušta se padinom na stari rezervoar vode u Lisini i odavde pravo na rijeku Koranu, odnosno na polazišnu točku.
Ukupna dužina općinske granice je 101,14 km, duljina granice s BiH je 24,35 km, a sa Ličko senjskom županijom je 28,69 km. Općina se prostire na 25.580 ha ili na 261 km2 ukupne površine. Naselja se nalaze na nadmorskoj visini od 330 do 420 metara. Najviši vrh općine je Trovrh (940 m) koji se nalazi u šumskom kompleksu Uvala. Od ostalih vrhova mogu se izdvojiti Veliko Bilo (934 m), Stožer i Pištanica (900 m), Tisovi vrh (867 m), Velika Lisina (794 m) i Zvjerinjak (510 m).
Prema podacima iz ranijih popisa stanovništva na ovom prostoru je 1900. i 1910. živjelo 14000 stanovnika, 1948., 1953. i 1961. živjelo je oko 7500 stanovnika dok je 1981. taj broj sveden na 4800 stanovnika. Prema najnovijem popisu stanovništva iz 2011. godine na području općine živi 2387 stanovnika u 833 domaćinstava sa prosječnom gustoćom naseljenosti 9 st/km2. Uzrok opadanju broja stanovnika su tri rata (1. i 2. svjetski rat te Domovinski rat) u posljednjih sto godina nakon kojih je uvijek dosta stanovništva stradalo ili se raselilo po drugim krajevima Hrvatske i svijeta, a također i nepovoljni ekonomski uvjeti za život pa se stanovništvo u novije vrijeme iseljava u veće gradove. Mnogo naših sugrađana živi i radi u cijelome svijetu, a ponajviše u Njemačkoj, Švicarskoj, Francuskoj, Australiji, Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi.
Najčešća prezimena su: Hodak, Bićanić, Špehar, Turkalj, Vuković, Sabljak Rendulić, Brajdić, Šebalj, Krizmanić.
U donjoj tablici prikazano je kretanje broja stanovnika u općini Rakovici od 1857. do 2001.
Na ovom prostoru prevladava umjerena kontinentalna klima sa svježim ljetima i hladnim zimama s količinom padalina od 1200 mm ravnomjerno raspoređenih tokom cijele godine. Tokom godine ima više od 130 kišnih dana i oko 25 dana sa snijegom koji se zadržava na zemlji oko 40 dana.
Osnovna djelatnost ovih prostora je poljoprivreda, stočarstvo i šumarstvo, a u posljeratnom razdoblju nakon 1995. godine izuzetno se razvio turizam zahvaljujući prirodnim ljepotama i blizini Nacionalnog parka Plitvička jezera. Privatni smještaj, restorani, autokampovi i turistički sadržaji čine okosnicu turizma na području općine te se godišnje ostvari oko 160 000 noćenja što Rakovicu čini vodećom turističkom kontinentalnom destinacijom u Hrvatskoj.
Ovo područje kao i cijelo područje Korduna u prošlosti je bilo dijelom Vojne krajine koja je služila kao obrambeno područje Austro-Ugarske od Turskog carstva. Skoro 300 godina (od kraja 16. pa do kraja 19. stoljeća) na području Korduna vodile su se bitke između dva velika carstva kako bi konačno utvrdili svoje granice. Pogledom na današnje karte Hrvatske i BiH može se vidjeti da je ovo područje najzapadnije do kojeg su Turci došli napredujući prema Beču (ne računajući pojedinačne provale i opsade Beča) te su ovdje uspostavljane trajne granice nekadašnjih carstava.
Granica općine počinje na rijeci Korani (stari redovnički mlin kod Špoljarića) i ide nizvodno rijekom Koranom sve do Koranskog Luga, otud obuhvaćajući Mašvinu ide putem između Furjana i Brezovca i putem između Videkić sela i Broćanca. Obuhvaćajući pjeskanu na Broćancu, na Prisjeci izlazi na magistralnu cestu u pravcu Slunja, do ceste koja iz Slušnice vodi do Močila i ide ovom cestom oko 2 km. Dalje obuhvaća Medarice, Bjeljevine, Stožer i čitav kompleks šume Uvala te izlazi na vrh Velike Lisine, spušta se padinom na stari rezervoar vode u Lisini i odavde pravo na rijeku Koranu, odnosno na polazišnu točku.
